U proljeće je ponosita, zadivljuje svojom bistrinom, modrinom i plavetnilom što namjernika očarava i ponovno k sebi zove. I opet tako stoljećima...
Ljeti mirna, skoro nečujna, kad se razmili po plodnoj dolini i kroz tolike kanale svemu taži žed i život daje.
Za uzvrat, u smiraj dana sva živa i mrtva priroda zasluženu joj himnu pjeva.
U jesen i zimu, za vrijeme obilnih kiša, podivlja. Svojom silinom poplavi sve, postane bučna i hirovita kao da sve to hoće sakriti.
Ali, nakon toga ponovno se primiri i, vrativši se u svoje korito, nastavi normalni život. I tako ponovno, svake godine - od pamtivijeka.
Svojim neprestanim tokom, tamo negdje duboko u njenim njedrima, stvara se SEDRA, koja je najzaslužnija što ova rijeka ima dva prelijepa vodopada - Koćušu i Kravicu - dvije ljepotice od kojih ova druga gotovo svakoga ko je posjetio tjera da joj se uvijek iznova vraća.
