Zemljopisni podaci
LJUBUŠKI pripada primorskoj, mediteranskoj i nizinskoj Hercegovini. Na jugu i zapadu graniči s Metkovićem i Vrgorcom u Republici Hrvatskoj, na sjeveru s Grudama i Širokim Brijegom, a na istoku s Čapljinom i Čitlukom. Prostor općine uz rijeku Trebižat ima prosječnu nadmorsku visinu od 100 metara, a predio prema visoravni Brotnjo i Grude oko 200 metara. Uz poznati krški hercegovački reljef Ljubuški ima više plodnih polja: Ljubuško, Veljačko, Vitinsko i Studenačko polje, Jezerac i Rastok, koje natapa troimena rijeka Tihaljina – Mlade – Trebižat i njezini pritoci Vrioštica, Studenčica i Lukoć. Središte općine Ljubuški istoimeni je grad Ljubuški, koji se nalazi na značajnim prometnicama prema Mostaru (36 km), Makarskoj (55 km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).
Statistički podaci
Općina Ljubuški, prema popisu iz 1991. ima 28.340 žitelja: 94% Hrvata, 5% Bošnjaka i 1% ostalih, od čega je u samom gradu živjelo 4.700 stanovnika. Osim grada, postoje još 33 naseljena mjesta, od kojih preko 1000 žitelja imaju Radišići, Vitina, Klobuk, Humac, Grab, Veljaci i Studenci. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15,2˚C, najtopliji i najsuši je mjesec kolovoz, a najhladniji i najkišovitiji siječanj. Godišnja vlažnost u Ljubuškom iznosi 60 – 70%, uz prosječnih 2600 sunčanih sati. Ljubuški nije bogat rudnim i mineralnim blagom, ako izuzmemo manja nalazišta boksita, vapnenaca, dolomita, kvarca, pijeska i gline. Blizu polovice površine općine otpada na šume, od čega je najviše listopadna drveća – hrasta, graba, jasena i drijena, te zimzelenih borova i smreke.
Prirodne ljepote
Rijeka Trebižat
Ljubuški je po bogatstvu vodenih tokova bez premca u Hercegovini. Glavni tok predstavlja rijeka Trebižat, koja u najvećem dijelu protječe kroz Ljubuški. Od svojega izvora u Peć-Mlinima (Grude) do ušća u Neretvu u Strugama (Čapljina) duga je 50 km. Trebižat je poznat kao troimena rijeka. Od izvora u Peć-Mlinima (Drinovci) do Klobuka zove se Tihaljina, od izvora Klokun do utoka rječice Vrioštice nazivaju ga Mlade, a od Humca do ušća nosi ime Trebižat. Ako Ljubuško polje povežemo s Imotsko-bekijskim poljem, tada je Trebižat petoimena rijeka: Matica – Vrlika – Tihaljina – Mlade - Trebižat. Krenemo li pak prema Posušju i višim horizontima, tada je Trebižat devetoimena rijeka: Culuša - Ričina - Brina - Suvaja - Matica - Vrlika - Tihaljina - Mlade - Trebižat. Temperatura vode iznosi ljeti od 24 do 28 C, a zimi se ne smrzava. U vodama Trebižata puno je brzaca, virova i slapova, te salmonidne ribe.
Slap Koćuša
Na udaljenosti 12 km od Ljubuškoga i 3 km jugozapadno od Vitine, u selju Veljacima, nalazi se na rijeci Trebižat slap Koćuša. Nakon što iziđe iz ravnice podno Klobuka riječna matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara. Slap Koćuša nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini slapa nalazi se više starih mlinova i stupa za valjanje sukna i pranje gunjeva, od kojih neki i danas rade.
Vrelo u Vitini
U Vitini, ispod jedne litice brda Zelengore, izvire rječica Vrioštica. Voda Vrioštice je bistra i hladna, uglavnom se kreće oko 12 C. Uz vrelo, odakle Ljubušaci dobivaju vodu za piće, izgrađeno je manje akumulacijsko jezerce. Ispod jezera je manji park, koji presijecaju kanali sa čistom tekućom vodom, a preko njih su mostovi za šetnju. Svježe vrelo Vitine ljeti je omiljeno izletište mještana i turista.
Slapovi Kravica
Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje slapa najznačajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako slapove Uz Trebižat takve slapove prave rijeke Pliva i Krka. Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3) i pokazatelj je da voda nije industrijski i ekološki zagađena.
(Autor teksta: mr. sc. Radoslav Dodig)